.tada ću znati da je zalud  bilo sve..

 

dok starim

mlađim želim biti

al ne se vratiti,to ne želim

kao da prizivam Boga

 a ne smijem mu lica vidjeti

ni glasa čuti.

Živ među živima,to nije velika stvar

samo boje smrti ne prestaju bljeskati

boje života..tako lako me napuštaju..

kao da nisu moje

kao da ih nisam nosio u sebi...

kao da im nisam pisao..
nemir ih ispire

nemir ih pere..

nemir ih guta..i ja čekam da se nasiti

...tada ću znati da je zalud bilo sve..

 

gube se moći maštanja

navike čuvam kao da su stečene mukom

a ne prokletom lijenošću

al sad ulažem da ih sačuvam ..

ulažem svoj trud

trud  da očuvam svoj apsurd.

 

Misao mi mlada,snažna,bijela i vesela

sad se kao stari kruh mrvi

omatorila ,slaba,blijeda i izgubljena.

 

...Tada ću znati da je zalud bilo sve..