Razvaline na drveću od snijega, te bijele nemani, tijekom noći daju moć i vidim da se ne može tako lako pogledati u nebo.
Lutala sam noćas snovima, kao što sam jutros dolutala do svog odredišta.
Iz visina su na dno duše pale lagane pahuljice i u toj pustinji se nisu snašle.
Samotnjak sam bila u napuštanju topline doma, vodili su me duhovi jutra, a ljudi su hodali i nisu se gledali.
Bilo je preteško jutros gledati u nebo, drugačijeg nagnuće prema meni.
Nije mi sklono ovih dana.
U praskozorju proljeća okovanog bijelim snijegom ovog jutra razveselila me pjesma «Nekako s proljeća».
Teške su moje pripreme za proljeće.
Otvaram se polako, obuzdavam svoju nemirnu prirodu i pripremam je da se otvori dolaskom toplih vjetrova s juga, bistrog jutarnjeg neba i mekanog plavetnila noći.
Do tog vremena, stojim u ovoj snježnoj pustinji i čekam duhove prirode da me povedu u susret snovima, gdje neću dolutati do svog odredišta.
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
iz knjige: "Sjena duše", ISBN 978-953-7673-60-4 (2003.-2011.)
bglavac
edin.kecanovic
