Ubrah rijetki cvijet
skriven u dubini svojih snova
smiješio mi se Bog i svijet
mala ptica čežnje
iznad rodnog krova
uzeh vjetar za kormilara
razapeh bijela jedra
svemir što razara i stvara
blaženstvom napuni mi njedra
opije me trenutak
kad nemoguće ništa nije
stvorih tihi kutak
gdje mi se duša
sa anđelima smije
miris me zanese
zatvorih oči
sunce sa mnom pleše
svjetlost se u me toči
leptir sleti
tik do mojih nogu
odmahnuh rukom sjeti
sve ja mogu