U Tvojem zagrljaju Bože

Svi nalik smo na maleno dijete

Koje prohodati želi, a još ne može

Razaznati tlo koje dodiruju pete.

 

Okruženi smo cvijećem nebeskih boja

I svaki cvjetić priča posebnu priču

U zajedništvu prepoznaje se sva ljubav Tvoja

Dopuštajući  pupoljcima novima da niču.

 

U Tvojem naručju Bože

Latica smo jedne neobične ruže

Mirisom pokazuje djetetu da hodati može

A ono tek nespretno po travi još puže.

 

I ništa se zlo desiti neće

Jer travnjak je mekan i posut je bojom

U koraku svakom otisak je sreće

Popločen cijelom Dušom Tvojom.

 

U Tvojim očima Bože

Odraz je moga radosnog oka

Dubina mi govori što Duša sve  činiti može

I kad voda  je tamna i duboka.

 

Dijete sam usnulo na rukama Tvojim

Tratinčica niknula međ šarenim cvijećem

Što je Bog... Više ne dvojim...

Sve u čemu Tvoju ljubav susrećem.

 

 (safiris.blog2008)