U bijelo mi je umotan život.
Tihim disanjem označavam svoje prisustvo na ovom globusu.
Bliska sam ponoćnoj sjeni.
Daleka sam nekome – meni.
U plavom kriku duše što gasne na obalama trošnog postojanja, čujem da iz daljine dolazi dugo najavljivano jutro boje ruže.
Prelomljeno mi je krilo za let.
Pad duše u bezdan bez svijesti i straha gasne što se više udaljavam od sebe.
Zazivanjem neću dobiti ništa.
Očekivanjem ću izdati sebe.
Napuštanjem posljednjih nada gubim i gubitak.
Kako grumen bola, kao ledena kocka, može biti tako oštar?
Kako svijest može odbaciti ono loše, ali i ono lijepo?
U tamnom moru podsvijesti mogu zaplivati u svoje beskraje i više se ne vratiti.
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
knjiga: "Sjena duše", ISBN 978-953-7673-60-4 (2003.-2011.)
bglavac
edin.kecanovic
