U svanuća kada
se zlatom sunčanim kite oblaci
a nerođene nade čeznu za životom
kada je rumeno svjetlo
na istoku novog dana
sve misli moje,oslobođene ko ptice
iz moje duše,pohrle k tebi
U slapove mladog sunca
uranjam svoje umorne dlanove
neka tragove snova
vidi vječno sunce
i neka me prezire
jer utjehu ne daju
ta raskrvavljena buđenja
dok je duša
raskriljena ruka
ispružena ka nebesima
a tijelo umorno
i teško kao olovo
samo me čežnji začaran vrtlog
zahvaća i nosi,nosi k tebi