Sjedim ispred monitora… odgovorila sam polutautomatski na neke poruke, pitanja su teška kao vrijeme što nas dijeli... oduzimaju mi polako dio mene... popila bih čašu vode da iz nje skupim bistru energiju što mi nedostaje. Znam da u tvojim očima lete leptiri, a ti ih želiš probuditi ispod mog struka. S tim leptirima sam doletjela na zamrznuta polja i poljubila te onako fino, sočno i toplo...A ovog ljetnog sutona dodirujem pramenove tvoje kose i nosim u ruci tvoj dlan kao mladu pticu. U zanosu večernjeg sutona u daljini se bijeli grad i podsjeća na – djetinjstvo.
bglavac
irida
edin.kecanovic
