Sjaj žutog diska na istoku nasilno ulazi u zelenilo između trepavica i obasjava mudre riječi što se roje iza mirnog čela. Nalazi me ta svjetlost, pali unutarnje tamne hodnike udaljenih komora srca, koje miruje već par dana, jer mi se ne objavljuješ... Ne hodaš mi kroz snove. Čuvaj taj san iz djetinjstva, tako krhak i zameten negdje od silnih lutanja po ovom globusu. Ipak, stojim uz tebe s istim apetitom, možda još većim, jer iza mojih leđa ne stoji nitko, tko bi zaklanjao pogled na tebe. U modi si mi i ovog proljeća... U tom proljeću živim plavim snom u kojeg me odijevaš i tako me pokazuješ svojim razasutim željama, šapćeš mi da živim u tebi i vjeruješ u svoje želje. U meni je zvuk novih otkucaja sata, odzvanja čak u višeglasju s tvojim mislima, a one i bez tvoje kontrole ponekad zalutaju do mene. Čežnja mi je ime, ljubav mi je prezime. Vodit ću te starim hladnim pravcima neznane staze, gdje ćeš osjetiti da si stvorio novu večer, novo jutro i novi dan. Taj led tvog srca još uvijek dominira našim prostorima, ali ne gubim trenutke spajanja s tobom. Iako si nemiran i živo radoznalog pogleda, ipak osjećaš te struje, koje te naplavljuju do mojih dalekih obala.
http://shadowofsoul.blog.hr/