Stvorena, da tražim ljepotu, i krajnji izvor njenog postanka, krajnji vrhunac njenog izričaja, krenuh,negdje  izvan svega viđenog, tek brižno obučena u tananu odoru sna..

U lutanjima prema obali oceana, gdje sam se trebala otisnuti u barci, prepuna pronađenih djelića ljepote, često sam zastajala..

Ljepota je ponekad bila previše ukrašena nježnošću,  i ne mogoh je kao takvu uhvatiti u ruke..Činila mi se previše krhkom, gotovo da pi se rasprsla ako bi je dohvatila..I tada sam je ostavljala netaknutu...

Obilazila sam teatre apsurda, i odlazila praznih ruku, jer, ljepota se zadržavala unutar vlastitog kruga,ne dozvoljavajući da je pogledom dotaknem i šapnem, da u krugu izvan kruga čeka spiralno stepenište do savršenog lica ljubavi...

jer..baš ta ljubav, u meni je održavala iskru čežnje za ljepotom..

Ljepota je bila oko mene, u svim oblicima, okusima, bojama.. Bila je pokret...

I bila je dodir...

A ja, nezadovoljna viđenim,

tražila sam više, tražila sam najviše...

Gotovo sam odustala od potrage, i prepustih se čergarima, da me u šarenim kolima života

odvedu u divljinu...Jer..sve viđeno i poznato, nije bio moj put...

Na rubu šume, sagradih katedralu čežnje,

jer jedino čežnja je mogla dozvati istinsko Jest...

I tada..opora od divljeg gustiša vremena,

pojavila se , Magna mater, svevideća i gorka, slatka i dražesna, Ona, koja me je držala u naručju u sutonu otkinuća od sebe..

Čekala je, tako strpljivo čekala da shvatim... Ljepota je bila u mom oku, a ja..bijah slijepa..Neskromna u svojoj gladi za blagom,zaboravih da je ljepota u meni..Sasvim dovoljna, sasvim jasna, da svijet oko mene postane bajka..

Kad konačno dođoh na obalu, shvatih da je prekrivena komadićima stakla... Ali stakla, koje su ljudske stope izglačale svojim hodanjem..Nisam prva koja je došla ovdje..Tek jedna od mnogih, koja će stakalca upotrijebiti za kaledioskop svoje vječnosti...