U POČETKU

 

U početku sve bijaše plavo

A onda nasta bezdan

I okovi su stavljeni

Na naše ruke

 

Stojim u redu

Čekajući ljubav

A kamenje se ruši u more

Odnoseći sa sobom zadnji tračak nade

 

Uzalud je nebo plavo

A zemlja crna

Razloga da živim

Imam isuviše malo

 

Titraj struna i lom čaša

Slavlje je završeno

Ostale su samo suze moje

I bliješteće oči mojih starih prijatelja

 

Da li me se sjete

S vremena na vrijeme

Spominju li mene

Kako rastjerujem sjene

 

Vino smo pili bez tuge u srcu

Nazdravljali životu i voljeli se silno

Idući kroz kišu

Uzdignutih glava

 

A osta od svega samo slika jedna stara

I surovi niz na duši rana

Vjetar koji ruši i najjače stablo

I pustoš koja želi da zavlada u meni

 

Neću još dugo

Osjećam u sebi

I zato ovu pjesmu

Poklanjam tebi

 

 

(pjesma o neuzvraćenoj ljubavi)

 

 

 Živanović Aleksandar