U ovom snu,

 

kojeg tvojim imenom nazivam,

 

rastvaraju se latice ljiljana

 

moje možebitnosti,

 

dotaknute usnama

 

tvoje sveprisutnosti....

 

 

 

Ako je ovo san,

 

 

u kojem živim tvojim imenom

 

 

 

i tvojim dodirom,

 

 

kojim životom da živim

 

 

kad se probudim?

 

 

 

 

Ti si leptirica

 

 

tanana,

 

 

za moj nježni cvijet duše

 

 

čarolijom želje moje

 

 

 

za mene satkana,

 

 

i gdje da te potražim,

 

 

u kojem vrtu zemaljskom da te  pronađem

 

 

 

kada oči

 

 

 

ponovo otvorim?

 

 

 

 

 

 

 

Ti me grliš,

 

 

ti se smiješiš,

 

 

zakriljuješ moj san

 

 

krilom modrim, nebeskim,

 

 

i kažeš

 

 

da život ne postoji izvan nas

 

 

niti san

 

 

kojeg ti snivaš u meni

 

 

a ja u tebi..

 

 

Kada poželim da se ne budim

 

 

ti ćeš me opet

 

 

za svijet pripremiti, i nježno,

 

 

 

 sasvim nježno,

 

 

 

oči mi otvoriti...

 

 

 

 

 

 

Pustit ću tada

 

 

divlje ate svijeta

 

 

neka se rastrče po savanama

 

 

i džunglama

 

 

tražeći  mjesto

 

 

gdje smo se sakrili

 

 

da bi naš san

 

 

u jalovu stvarnost pretvorili...

 

 

Neće nas pronaći..

 

.

Tvoje srce

 

 

kroz mene

 

 

leptiricom modrom diše,

 

 

a ja sam tvoj cvijet

 

koji bez tebe

 

 

nikad procvasti

 

 

neće više..