U ovom snu, kojeg stalno sanjam
i koji se stalno ponavlja
na osamljenoj stijeni
gdje razbarušenu tvoju kosu
vjetar dodiruje
mogla bi to biti ja,
a mogla bi to biti i ti...
Ja sam tu negdje
nedodirljiva za sve
osim za tebe...
Vjetar kojem se predaješ
more koje svojom čežnjom dozivaš
a ne usuđuješ se u valove baciti
i sol svoje duše
oceanu darovati..
Mogla bi to biti ti,
dok ja čekam da se nebo spoji sa obalom
a Luna sa Heliosom...
Mi smo samo zatočenici oslobođenog trenutka..
Onog koji obećaje vječnost
onog koji briše prošlost
a daruje sadašnjost...
Mogli bi to biti mi...
zaista bi mogli,
ali još se u snu ne prepoznajemo
i tek nagovještaj istine
naslućujemo...