U ovom crno bijelom svijetu

naše čudesnosti,

kojeg nazivaju Ja

kojeg nazivaju Ti

kojeg nazivaju Mi,

i ovom naizgled kratkom odsječku trajanja

ja te i dalje volim

svim nebeskim bojama vječnosti..

Pogledaj:

još sam začuđena

nježnošću tvoga odraza

na površini moje duše..

 

Još uvijek širim ruke i zazivam tvoje zagrljaje

koji nikad nisu prestali

i koji i sada traju,

iako nas svijet ne vidi

u svoj punini srodnosti,

neotkinutu od mene

dušo duše moje...

Mi nikad nismo prestali,

i naš uzlet u visine

tek na trenutak

moguća stvarnost

htjela je zaustaviti..

Ja se smiješim tvojim osmjehom,

i gledam

kako prepušteni sebi

oslobođenih uzdi

ati naše slobode

paraju oblake...

 

Ne postoje ružni snovi

kada pomislim

na naše postojanje..

Ako se neki dio pokuša provući

kroz okno tvoga srca

ja te čuvam,

ne plaši se aveti mraka..

Sve ono što se svjetlom zove

ja ti šaljem

da te grije

u ovim hladnim danima

tvoje tuge..

 

I vjeruj,

samo vjeruj i dalje

kao što si vjerovala

u početku našeg susreta:

Mi ne nestajemo,

mi se samo vječno sastajemo

i još jači postajemo

koliko god nas prolaznost

htjela razdvojiti...