U ovoj inkarnaciji .. ništa novo.. imena, fraze, događaji... bivši ljubavnici... mrtvi kućni ljubimci... roditelji-anđeli...
Dakle, ništa novo...
Neka hotelska soba iz prošlosti, tamno obojenih zidova, lelujavih zavjesa.
I opet, mrtvi ljubavnici i zaručnici, bivši muževi, prijatelji, koji to jesu i nisu...
Sve su to mitska stvorenja u ovoj inkarnaciji...
I pita me: tko si ti?
Ponadala sam se, da znam tko sam to ja...
Jednostavno: ime i prezime i ostali podaci...
Tko smo to – mi?
Tko sam to – ja?
U kontinuitetu ovakvih pitanja, u mraku ponovo čujem molitvu starice... zove me u mrak...
Opet iz vatre izbijam tvoje ime i kitim ga bijelim biserima...
Lutaju naše srodne duše, od svjetla do svjetla, troši se život i kaplje niz globus...
Snovi... hladno jutro u srcu se zaledilo, oštri su bridovi tog leda, pucaju prema koži, ne probijaju srce.
A ono se opet zaledilo u svoje poznate oblike.
Intima se ne rasprostire po stolu, crno vino se ne toči u čaše.
U talogu života piše moje ime, tvoje ime...
Ima li tu nas?
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php