U očima duše
pronašla sam slapove
što niz padine teku
prepustila se proticanju
čineći svoju rijeku
Moja sjena se s tvojom spaja
ljubav se beskrajna javlja
nema početka ni kraja
u igri koja se ponavlja
Mijena plete mreže
zapleteni trenutci bivaju
naše sanje tu leže
i o nama snivaju
Kroz polje makova kročimo
tišina je ogledala prostrla
pogledi nam u njih bježe
sa nama anđeli noćivaju
Vjetar prolaznosti vreba
otkidajuć prošlosti stranice
kroz zamagljene vidike
niže naša sjećanja
U očima duše
životi nam stanu
kao titraj leptirovih krila
i uznose ka nebu
gdje se vječnost skrila
bglavac
irida
edin.kecanovic
