Primakla sam lice bliže

   zagrljaju plamena što plamti

  To Njeno lice nije bilo više...

  Već suza u Beskraju plamenitih strasti i

 Onog Jezera s čijih vrhunaca kapa sok i riječ...

 Na usne Njene čarobne...

 U srcu života ja rodit ću riječ...

 pomiješati je sa čarobnim uzdahom pjesme...

 Po zraku će letjeti...

 U morima plivati ...

 Riječ biserna koja Ne odlazi Tamo

 gdje riječ bitnija postaje od vreline

 Njene suštine...

 Ne , riječ bijaše ugasla Tamo...na odmorištu

 od svih želja ...Snagom Sunca što plamti...

 Umotaj svoje sjećanje u modri odsjaj Tijela i

 Pusti ...Pusti neka plamti...ta suza čudesna

 iz očiju Vrela...