U naručju tišine,ja se budim
dočekuje me rumena zora
za daljinama plavim,srcem žudim
iza mene ostaje,noćna mora
Otvaram nečujno,vrata srca
nježnost ,na njega slijeće
u meni nemir, se još koprca
poput aveti ,u mojoj se duši premeće
Ali ja u naručju, tišine bdijem
strah gubi, svoje crne moći
jer mir sad, iz pehara Božjeg lijem
osvjetljavajući tako ,svoje noći
U naručju tišine,moj anđeo čuvar stražari
i ljubav.. rasipa oko sebe
nijema tišina,mi srce razgali
treba mi korak samo..da pronađem Tebe