GOLO TIJELO DJEVOJKE LEŽI, NAPOLA OTKRIVENO, NAPOLA SAKRIVENO, U NARUČJU SVILE, ČIJE STRASTI SU BILE JOS UVIJEK ZAROBLJENE U PORAMA NAGOG TIJELA, SADA ZNA DA NIJE SMJELA VJEROVATI NEPOZNATIM OČIMA, ZBOG KOJIH NIJE SPAVALA NOĆIMA.

PO CIJELOJ POSTELJI PROSUTE SU BILE, VLASI NJENE DUGE KOSE, IZ PLAHTE VIRE DVIJE NOŽICE BOSE, NJEŽNE POPUT KAPLJICA ROSE.

NAGO TIJELO PLAVOKOSE DJEVOJKE LEŽI, U ZAGRLJAJU SVILE, NJEGOVE USNE KAPI CRVENOG VINA ISPIJAJU S NJEZINIH BRADAVICA, RUKE MU KLIZE PREKO NJEŽNIH BEDARA; ČVRSTO IH STIŠĆE JEZIKOM ŠARA PO LABUĐEM VRATU, NJEGOVI UZBUĐENI UZDASI, NJEZINA BORBA ZA ZRAK, ALI SUVIŠE JE BIO JAK......

OKO NJEZINIH ZGLOBOVA, PLAVA NARUKVICA BOLI, DRHTAVIM GLASOM GA MOLI., VUK I SRNA, U ZAGRLJAJU SVILE....... NJEGOVO TIJELO NAD NJOM, POHOTA I NAIVNOST, U ZAGRLJAJU SVILE......

ZAVJESA S PROZORA, NAPOLA SAKRIVA, NAPOLA OTKRIVA, TAJNU NJEZINOG ZAGRLJAJA, SVILENE KRALJICE NJEZINE OČI, ŠIROM OTVORENE UTJEHU SU TRAŽILE U SJAJU PUNOG MJESECA, JEDINOG, NIJEMOG SVJEDOKA.......

POGLEDOM UPLAŠENE SRNE PRATILA JE NJEGOVA ODSJAJA TRAG ALI U NJEGA KO DA JE UŠAO VRAG, UZBUĐENJE SVE VEĆE, KAD JE OSIJETIO DA JOJ ZDJELIČICA PUCA, RUKOM JOJ ZATVARA USTA, NE ŽELI DA VRISKOM IZRAZI BOL, NAPALJUJE GA MISAO DA OSTANE U NJOJ......

ALI TO NIJE DOSTA BOLESNOM GADU, ŽELI JOŠ MALO UŽIVATI U NJEZINOM JADU ONA NOKTIMA GREBE PO SVILI, POPLUN SAV IZGUŽVAN NEIZVJESNOŠĆU, NATOPLJEN CRNIM VINOM, NJEGOVIM ZNOJEM I NJEZNIM SUZAMA NOŽEM ZABADA RANE, TOM NAGOM TIJELU, PLAVOKOSE DJEVOJKE, ODREZANE BRADAVICE JOŠ MALO TRLJA O SVOJE SPOLOVILO, ZAMATA IH U PRAMENOVE, NJEZINE DUGE KOSE, NJEZINI ZGRČENI PRSTI, IZVIJENO TJELO, GRČ U POGLEDU........

MJESEČEV SJAJ SE PROBIO KROZ OBLAKE CRNE ALI SU GA DOČEKALE DVIJE ZJENICE BEZ ODSJAJA U NARUČJU SVILE,ONA JE ZASPALA TU TOPLU LJETNU NOC, ON ODLUČI PREKINUTI, GRMLJAVINOM, KIŠOM OSVETE.......

UMOTANU U SVILENI POPULUN, ODLUČI JU BACITI U RIJEKU, DA S NJOME OTPLOVE I SVI NJEGOVI GRIJESI, ALI GA SNAŽAN BLJESAK U TOJ NAMJERI SPRIJEČI, I PRIJE NEGO SE SNAŠAO, U BUJICI RIJEKE SE NAŠAO, PRED NJIME BEZPOVRATNI SATI BORBE, VODA JE PREKRILA SVE NJEGOVE TORBE, U KOJIMA SE S NJIME POLAKO UTAPLJALA SVAKA NJEGOVA NADA........

PORED OBALE NAĐENO JE TIJELO NJENO, POLAKO GA IZ ZAGRLJAJA SVILE, OSLOBAĐA MLADIĆ ZGROŽENOG POGLEDA NAD OSAKAĆENIM MLADIM TIJELOM, MLADIĆ KOJI JE NEKOLIKO METARA DALJE IZRONIO TIJELO SVOGA OCA, PREPOZNAJE SVILU..... JER U NJEZINOM NARUČJU SE SKRIVO KADA SE BOJAO GRMLJAVINE KAO MALI.....

KLEČEĆI NA ZEMLJI JOŠ U NEVJERICI, NE SHVAĆA KAKO SE NAŠAO U OVOM TRENUTKU, U NOĆNOJ MORI SVIH MORA U BOROVOJ ŠUMI, OKRUŽEN TRUPLOM OCA I MLADE DJEVOJKE.........

OSJETILA SU MU SE ODUZELA, SMRAD POZIVA SVE VIŠE KUKACA, NA GOZBU......KLEČEĆI NA SVILI, POGLEDOM U NEBO, KRIK BIJESA IZLAZI IZ NJEGA, PALI SVILENI POPLUN.... DIM HARA CIJELOM ŠUMOM I ZAMAGLJUJE ODSJAJ PUNOG MJESECA........................