U naborima duše, sjećanja sam poredala
sve u tankom isprekidanom nizu
a onda sam sa dušom svojom ispredala
primičuć se ,da mi budu blizu
U naborima duše,skrila sam i pjesmu
oblake tuge, sve čeznutljive gore
jednu malu izgubljenu česmu
iz koje teku kapi, čineći moje more
U naborima duše,anđeli leže
i jedna djetinjasta plava vila
tu misli noću, od mene bježe
tišina tu je svoje gnijezdo svila
U naborima duše,cestu sam pronašla
koja iz bespuća ka ljubavi vodi
tu me Bože, i tvoja ruka našla
i povela me ka slobodi