Dok ulicom šetaš

Izgubljen u sebi

U gomili ljudi

Što idu svoj put

Ponekad ti se učini

Da u susret ti ide

Prijatelj drag

Nasmješenog lica

Ti hrliš ka njemu

A lice što vidiš

Sad sasvim blizu

Samo je neki

Prolaznik nepoznat.

I  on se u hodu

Dok ide ka tebi

Pokuša prisjet

Od kuda te zna

Kad je sa tobom

Nekada davno

Za stolom uz čašu

Crvenog vina

Izjadao dušu

Sanjao san.

Sav zbunjen

Uzvrača ti osmjeh

I on u nadi

Da ti si njemu

Netko mu bliski i drag.

Slike se tako prošlosti vrte

Samo na tren

Samo na čas

Srce zakuca

Pa onda se smiri

Jer oči u oči

Na licu pročitaš

Razočarenje,sjetu i bol

To nije on

S kojim sam nekad

Dijelio tugu

I sreću

Svaki dan.

I ideš dalje

U mnoštvu ljudi

Sad sasvim sam.

A ipak

Još negdje duboko u sebi

Nada je živa

Da iza prvoga ugla

Ugledaš njega

Izboranog  lica

Sa sjedom kosom

I koraka teškog

Ali sjećanja živa

Na tebe

Na vas.

I osmjeh još titra

I pogled je živ

A oni što pokraj tebe prolaze

Više ti stranci nisu

Jer uzvraćen osmjeh

I pogled u oči

Govore o tome

Da se osjećaju isto

Da traže isto

Da oni su netko

Koga ti znaš.

Neka toplina

Neočekivana,

Sasvim iznenadna

Te obuzme sva.

I ti podigneš glavu ka nebu

Opijen onim što nudi ti dan

Tek sad primjetiš

Da pun je svjetla

Raskoši neke

Što čeka na tebe

I na onog

Što dolazi

Tebi u susret

Sa istom nadom

Sa istom željom

Da ti si taj

Njemu tako drag.

I sve se opet

Vrti u krugu

I sreća

I tuga

I ono što uvijek ostaje zadnja

Nada