Rekoh ti,
odvedi me negdje izvan grada
u topli kutak nekog restorana
da osvježim dušu rum-colom
i dodirnem te krišom pod stolom
uzdrhtalim nogama
i zaboravljenim pogledima.
Rekoh ti,
zapali mi cigaretu
očima neka gori,
jer ne znam držati
nešto što gori,
opeći će me, bojim se,
opeklo me jednom
vrlo neugodno.
Odveo si me tamo
gdje sam željela,
u topli kutak tog restorana
pod stolom sam te dodirnula
svojim nogama
i osjetila da pripadaš tom kutu…
i meni…
jednim dijelom
svog zaboravljenog dodira.