Noćni sati su prohujali, dnevni još brže.
Snovi su se množili kao pjena, nestajali kao dim.
Globus se noćas pakleno vrtio sam oko sebe, odložih sve rime u kut školjke iz neviđenog mora osjećaja i zaustavih na trenutak ritam srca.
Znam da su sva ova slova ista.
Znam da je i boja obojena nekom bojom mene, snova i stvarnosti, sna u budnom stanju. Sve znam.
Tražim i dalje svoje jutro, svoje polazište, a uz rub tvojih usana ucrtana je jedna linija osmijeha obilježena samo za mene.
U prostoru i vremenu, mi smo zrnca pijeska, dim i pjena.
Prokapalo je jutro, obojeno sivo i vjetrovito.
U krugu našeg kruga ne postoji još ništa.
Linija je obilježena, krug je prazan kao žuti disk kojeg jutros ne vidjeh na dalekom horizontu istoka.
Gledam očima srca i vidim samo tebe.
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
Sjena duše (2003.-2011.), ISBN 978-953-7673-60-4