Kažu da će asteroid proletjeti i sudariti se sa Marsom.

Kažu. Predviđaju.

U toj trigonometriji života, prohujali su lijeni sati od kojih nemam ništa.

I to kažu.

Kažu da je prošlost mrtva stavka života.

A zašto onda tako jako probija tkivo sjećanja i odlaže se još uvijek u nekom kutku podsvijesti?

Kažu da će asteroid projuriti brzinom 12 km/s. Kažu.

Ali ne kažu da svaka mrtva tvorevina može ponovo nanijeti bol.

Gledam ovo sivo nebo iznad sebe.

Samo ga gledam.

Vidim zraku ljepote što se probija kroz sivi dan, u sivi sumrak i mračnu noć.

Ne, nije asteroid.

Nije ni prošlost.

Slutim nečujni tijek pješčanog sata što rotira u glavi i ostavlja svoje tragove… tragove svog vremena, svog postojanja.

I… sporije, nego ikada, slutim svoje traženje koje me uvijek vraća na isto mjesto – meni.

Vidjet ću tog dana, hoće li taj asteroid uništiti neku planetu.

Možda hoću, a možda i ne.

A hoću li vidjeti svoje tragove, ostavljene u kaleidoskopu mog života?

 

 

http://shadowofsoul.blog.hr

 

http://moj-plavi-svijet.blog.hr/

 

http://www.digitalne-knjige.com/varga.php

 

iz knjige: "Sjena duše", 2003.-2011. ISBN 978-953-7673-60-4