Preko sjene što mi ograničava korak, prostor me podijelio na mirno i nemirno.
Sa izvora otkud više ne otječe voda krijepim umorne usne, a unutar sebe otkrivam lutalicu čije oči imaju oblik polumjeseca na nebu koje mi nije naklonjeno ovih dana.
Odbila sam iz sebe slane usne i zatvorila vrata nepoznatoj planeti, koja bi u konstelaciji s krhotinama priznanja išla protiv mene.
Gubim iz vida svoj koridor kretanja prema očima polumjeseca.
Kliznula bih u more života pa iz nečije duše uzela trunčicu i posadila je u svoje srce.
Teško se diše ovih dana, kroz prizmu vidim neku ljubav što ne nastanjuje moje podzemne hramove.
Iluzorno se hranim zaostalim mrvicama i prigibam glavu sve više prema tlu i hladnom mraku što postoji i nikada nije nestao.
Mnogo pogleda je izgužvalo moje srce, umotalo ga u svilene niti pa te poderotine pobacalo preko suhog izvora.
Mnogo iluzija je proletjelo i rasplinulo se u milijun pravaca.
Iz uzorka svjetla uzela sam jedan trak i obukla ga, dok je iz morske školjke svirala glazba oceana i dubina.
Trak svjetla na mom tijelu obasjale su oči polumjeseca i dovele ga u čulnost iz koje se nečiji pogled probija točno do mene.
Ne postoji ništa. Samo iluzija u koju vjeruje izgubljena duša.
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
bglavac
edin.kecanovic
