Još i sad sam sigurna
da pripadam tebi
nekim dijelom mog tijela.
Još i sad se uvjeravam
da je to ona velika ljubav,
koju sam uvijek htjela.
Još i sad sam prisutna
u danima gdje te tražim,
u noćima kad te slutim
i znat će, valjda, netko
tu tajnu igru ljudskog mozga.
provjerit ću u nekim knjigama
crte lica tvoga
narisane među redovima;
prepoznat ću te
među razbacanim stolovima
nekog ekskluzivnog hotela.
„Dođi, povedi me u caffe-bar“,
pjevala sam to nekada,
dok smo išli mokrom Ilicom
jedne večeri u listopadu,
kad je jesen već naveliko
carovala po mom gradu.
Još i sad sam uvjerena
da je to ono
što sam od tebe htjela.
bglavac
irida
edin.kecanovic
