U gluho doba noći
Dok kiša potiho rominja
Ustreptala , drhtava ruka traži
Usnulo tijelo žene...
Miris topline se širi
Uzdah iz usta poteče
Poljubac nježni na raspletenu kosu se spusti
A onda opet sve utihne....
Kišne kapi po prozoru klize
Misli se glavom množe
Probudit ju on poželi
Da joj poljubi usne meke...
Srce zatrepta , postane divlje
Želi ju noćas ljubit, podarit joj sebe
Želi joj mnogo toga reči
Podijeliti sa njom svoje snove...
Još uvijek sve je tiho
Samo se ura sa crkvenog tornja oglasi
Polako se noć bliži kraju
A on ne spava već čeka da se ona probudi....
irida
bglavac
