U svemu nađosmo užitak taj užasni podivljale

  krvi i svega što slijepljeno bijaše odavno

 o brate moje krvi o sestro Rose njene .

 

 Ti i ja se ne upoznavaše nikada jer Rijetki

 rekli bi davno u snu tom užasnom čudno

 voće dogorijeva, plamenitih strasti

 i ledenih jezika .

 

 O ti brate moje krvi žive , moj nemiru u nju

 unesenu ti otvaraj vrata ona i bez poziva

 ne prilazi im , kad ona reče , riječ zlaćanu

 ti osmjehni se neznatno , tada .

 

 u času tom smrtnom tvoj pjev bijaše

 slađi od sve gorke pohote što u životu

 oživljavaše ljudi tek spomenom Nje -

-prekrasne i daleke .

 

 i usuđujem  reći se samo - trag tvoj se

 zatire i cvijeće odnosi sa ovih lelujavih grana

 i Mjesta Pustoši u kojima Ona kraljevaše

 davno. Ah , da zajedno bijaste tako

 divan cvijet i Raj zemaljski

 

 Ja tek naslutiti nisam mogla kakvo tvoje

 voće dozrijeva neubrano i cvat kojim

 ona te okiti dal ga čuvaš negdje tamo

 i u snu sabireš latice ruže pored korak(a)

 njen(og .

 

 Ja neznatnom te kišom tek darivam

 cvijećem tvojim uvelim ja te zaustavljam

 da otkrijem ta usta što cjelivahu

 cvijet taj strasno i otmem im uzdah

 zaboravljenih dubina.

 

 O ti ! koji poznavaše Nju  što prošla onuda

                         Nikada nije i Ne može naći

plod moj Neubrani vašeg poznanstva Radi ,

 sačuvani pjev paklenski .

 Svemu što nikad snivala nisam ti si se usudio

 svjetionik kameni postaviti

 i ostaviti odškrinute prozore da hram svoj

 davni Nama (dvjema) udjeliš

 

 Zar ona i  Tebe cjelivaše tako krasno

 u svilu omotanog pauka što bježi

 pred okom dana i onim licem

 što skrivaše se kasno u pustoši noći .

 

  Da grijeh tvoj zaboravim ?!

  Mene on potpuno opi !

  U ruku omotanu tvojim dahom šapućem

  slova tek papirusu prinosim

  i svemu osim onog , što samo

 Ti i Ona poznavaše .

 

 U ime nas , sad skidam mak čarobni

 sa usana njenih i tebi darivam

 Trebalo je mnogo da miris moj tvoje tijelo

 obuzme i izmiješa se u slatkom ljubovanju krvi

 

 Počast odajem u snovima i Ova Riječ tek

 sjena je najtanja onoga što osjećam .

 Tvoje oči sada upale su u grob zmijski

 dahom jezika i njene teške krvi .

 Ja padam , vidim ja kao što odavno

 pali nismo i grobu prinosim

 cvijeće sa mog srca ;

 ah , kad bi ono bar moglo govoriti živo .

 

 okna tvoja skrovita ostadoše i žal njenih

 dana (turobnih )radosnih

 Ponovni san u meni nađoše vaši

 uzdasi pomamni i snijeg Njene krvi .

 

 Ah , kad bi ti mogao znati samo kao što

 neznaš gdje put njen prolazi

 ionako mapa nacrtana  odavno razdijelila

 se napola i sabrala u tri .

 Tvoje rose odnešene, miris cvijetu mome

 da uzdah njen obnovi

 Grobu prinosim žalost davnu   tek sjena

 sam pred licima skrovitim .

 

 Ti brate neprežaljeni , u kamen

 gordi pretvoreni  dječače i oče

 Bogova nezemaljskih

 dal i tebe dariva baš sada u snu

 Rosa s njenih obraza Rajskih , il ona

 te napusti sada ? a tada? gdje ona

 bijaše ?

 

 Nemam prava pitati te o sudbini koja

 se isprede u Plesu vas dvoje

udomljenom trajno Besmrtničkom glasu .

 Taj kas njenih vjeđa bijaše slađi od smrti .

 Poljane njene krvi divne , tek sjena onoga je

 što ona u rukama nosi .

 Tebe darivaše pjesmom i vinom i svim

 o čemu mogu sanjati samo .

 ah , ti , dali ljubav novu , prepoznaše

 u pogrebničkom kasu tom .

 

 Meni ona dariva cvijet s tvog obraza

 tebe ništa ne upitajući il možda između

 vas (još) tajni zavjet postoji

 i  skrivate novostvorene sate .

 Ah , ona te voli to ja znam sada

 i jedva gotovo usuđujem se reći ;

 Ruku tvoju podiže iz grobova

 morskih prinoseći je mojoj hridi i mojem srcu .

 

 O brate , mesom ću se pogostiti tvojim i u tebi

 živa neću biti  A ti , dali postojiš trajno

 u onom vrtu nezemaljske pustoši

 ; gdje svaki uzdah isti je i Novo vjenčanje

 krvi , dal strgosmo sličnu koprenu njezinu

 sa očiju zmijskih - djevičanskih .

 Ko djevica  Paklena ona se prikazala

 u veličanstvenom sjaju na prijedstolju

 od bjelkosti - ona carevaše

 nekom novom krvi darovani - uskrsnula djeva

 u tijelu mome , spominjaše se

 tek pohote gorke tvoje

 i ja usudih se potražiti te u njezinoj krvi

 

 O mirisu tajanstveni ! Što sa tvojih grana se širi

 pjesmo safička , ona otežala

 bolnom pomamom istoka nebeskog

 i svega što je skrito a Pronađeno nije

 svoj Pehar u tvoje Ime  prinosim Licu

 Nje , što neznana potpuno stajaše

 onamo , gdje ljudski kas ne gazi

 ; i miris ne obitava .

 Sa naših prozora cvjetnih na njene usne

 se spušta cjelov od krvi potpuno stiješnjene

 da dušu njenu izlome polako .

 

 Kao komad kruha podijelismo mi

 Nemir smrti vlastitoj pustoši gdje u njemu

 kraljevaše Lice strano .

 U svakoj kapi krvi tebi prineseno neće biti

 Nikada  nit , znan taj zavjet obnovljenih srca

 dok sjedinjavajući se stalno morem Njenim

 prelijećemo u grohotu otežalih grana

 što na njene gudi prekrasne spustiše

 pečat svega Nepoznatog

 i onog Lica što sa njenog Lica skliznu .

 

 U čast svemu što ti Nisi  ja ću te darivati

 rosom nezemaljskom  i učiti te nove stvari

 da otkriješ puteve Nje i obgrliš je strasno .

 Dal ćeš moći ? Dal čuješ ovo moje plakanje

 moje strašno ? Ti brate, moje ,krvi

 

 U čast tebi prinosim pehar života ispijeni

 Pred Lice nje ga odnosim .

 a ti , živi , dalek , nedodirljiv u predjelima

skrovitim , u šipražjima njenih grana obitavaj,

 al ne sluteći kako netko mogao je stvarati

 puteve njene na putevima tvojim .

 

 Ah ništa su svi ti putevi ,

 do bjelkosti njenog vrata

 što uzdahnuvši u smrti mene golu ugledaše

 tamo gdje svoju priču ispredaju tek ,

 golubovi uspavani , zgnječeni teškim

 zmijskim vratom

 

 da srce jače potjeram iz tvojih balada izlazim

 tražeći tešku gustu kosu rosom opojnog vina

 Gdje kraljevasmo - nismo Nikada

 Ni ti , ni Ona  Ni Ja ( Kao što Jedan davno

   reče - Tamo je Pčela srca duboko zaronila ,

   ne traži ona radosti Druge .

 

  ( Brate sad mirno snivaj Ti ,

    cvijete Nezemaljski rosom

    njenom Okrunjeni .