Muž  i žena

Gnijezdo svoje viju

I za brak

Jedno drugom

Sebe posvećuju

Svako jutro i veče svako

Boga molim

Da pokaže mi i nauči me

Kako sebe tebi da posvetim

Da posvetim ti ruke svoje

Da budu ruke vrijedne

Ruke nježne

Ruke što rade, hrane

Grade i njeguju

Ruke što grle i miluju

I iz njih snovi cvjetaju

Da posvetim ti oči svoje

Oči koje razvedravaju

Griju i razumiju

Oči u čije dubine

Možeš utonuti

I spokojan biti

Da posvetim ti usne svoje

Usne za osmijehe i poljupce

Za riječi nježne i umilne

Riječi hvale, podrške i utjehe

Da posvetim ti srce svoje

Srce koje srce tvoje osjeti

I s tvojim zajedno bije

Raduje se ili tuguje

Da posvetim ti tijelo svoje

Kao što je tvoje moje

I moje da bude tvoje

Da se dopunjavamo

U mogućnostima

U znanju, u htijenju

Da se hrabrimo

I pomažemo

I jedno drugom uvijek lijepi

I mladi budemo

Da djevojčicom svojom

Zoveš me i kad

Dobro ostarimo

Posvećivanje je radost

Zadovoljstvo i sreća

Uživam da ti se posvećujem

Dajući najbolje u sebi

Otkrivam sve

Najljepše u tebi

U punini svjetla sam pred tobom

I tebe vidim

U sjaju nebeskom

Brak je svet

Samo ako se u njemu

Muž i žena

Jedno drugom posvećuju