U snove nije došao nemir, kao što me znao pohoditi u proteklim vremenima... Ne poričem nemire ... ne tražim mir. Za obnavljanje duše potrebna je bol ili šetnja kroz polja maslina ranim ljetnim jutrom. Gledala sam zvjezdane treptaje na tamnom nebu, uzdigla se blijeda i misli su se opet zaledile. Pogled je lutao daljinama prošlih snova, dok sam stajala u visokoj travi gdje su određena ishodišta nekih pravaca kretanja prema tebi. Proziran Mjesec sav u sebi ... Ne pamtim takvu sliku na nebu. Tankom niti spojena s tobom, dok mrak i Zemlja šute. Uskoro će tišina donijeti valove kišnih zavjesa, zaklonit će mi vidike i opet odvesti u noć i visoke trave gdje sam ležala promatrajući tvoje oči kao predivno nebo iznad sebe.