TVOJA SUZA
Jedina, Ti sada sjediš u mraku,
I skrivaš svoju suzu,
Koja tako anđeoski svijetli da i ona zvijezda
Gore visoko na nebu sad tužno treperi,
Znam,voljena! Oni hladni ljudi,
Koji otkidaju krila anđelima,
Nemaju tu moć zvijezde,
Da vide tvoju suzu;
I vrana, što sad iz svog visokog doma,
Tako toplo gleda u Tebe,
Ima više osjećaja od njih.
I tu, drhtavo priljubljena o meko lice mraka,
Skrivaš svoju veliku tugu,
Oh, kad bih mogao postati dijelom
Tvoje anđeoske,rasipne, gotovo nesvjesne
Nježnosti,Da i moje srce u svom šutljivom lutanju
Konačno pronađe svoj mir;
Da,Jedina,Tvoja suza traži od mene priznanje,
Za vrijeme dugih kristalnih noći,
Hodao sam svijetom,
Kao mjesečar,Jer u mom srcu nije bilo mnogo ljubavi,
Zahvaljujući onoj zvijezdi gore,
Što sad tako sjetno treperi,
Konačno sam pronašao Tebe,
Moje srce je ispunila Tvoja toplina,
Tvoj glas postao je mom nemirnom srcu vjerni pastir,
A samoća,što nepokolebljivo luta bespućem,
U potrazi za vječnim mirom,
Sada konačno može biti mirna;
Molim te Jedina, ne misli više na one ljude,
Što kao mjesečari lutaju svijetom,
Ne brini draga!... Biti će sve u redu,
Sutra je ipak novi dan,
Naš divni dan,
Ruža će opet čeznutljivo drhturiti,
Na Tvom nježnom licu,Ptice će pjevati
Odu slobode u Tvoju čast,
Sunce će nježno, posve ljudski,
Milovati Tvoje sjetne oči,
A ja, Ja ću nježno spremiti Tvoju suzu,
U kristalni lijes i baciti je visoko…visoko…
Zvijezdama u zagrljaj,
Da,naša draga,mila ljubav živi vječno!
©Walter William Safar
irida
bglavac
