Život moj nalik je vrtuljku,

Malo me spušta, malo izdiže.

Naučila sam voljeti oboje.

 

Svaki put kad padnem, tresnem o tlo,

digneš me nježno. Otvoriš pogled.

Uliješ snagu. Ublažiš tugu.

 

Obrišeš prašinu sa me i natjeraš dalje.

Volim kada Tebe vidim kroz sebe.

Volim kada sebe vidim kroz Tebe.

 

I kada sam tužna. I kada sam sretna.

I nevoljna. I voljna. I nikakva. I svakakva.

Osjetim ruku Tvoju, tihi šapat Tvoga glasa.

 

Hvala ti, Gospode, na ovom vrtuljku Života.

Na svim padovima i usponima. Na boli i sreći.

Na savjetima koje u tišini mi dijeliš.

 

Hvala ti što me gledaš i vidiš.

Čuješ i slušaš. Osjećaš i vodiš.

Jer Tvoja sam, Gospode. Tebi pripadam.