Život moj nalik je vrtuljku,
Malo me spušta, malo izdiže.
Naučila sam voljeti oboje.
Svaki put kad padnem, tresnem o tlo,
digneš me nježno. Otvoriš pogled.
Uliješ snagu. Ublažiš tugu.
Obrišeš prašinu sa me i natjeraš dalje.
Volim kada Tebe vidim kroz sebe.
Volim kada sebe vidim kroz Tebe.
I kada sam tužna. I kada sam sretna.
I nevoljna. I voljna. I nikakva. I svakakva.
Osjetim ruku Tvoju, tihi šapat Tvoga glasa.
Hvala ti, Gospode, na ovom vrtuljku Života.
Na svim padovima i usponima. Na boli i sreći.
Na savjetima koje u tišini mi dijeliš.
Hvala ti što me gledaš i vidiš.
Čuješ i slušaš. Osjećaš i vodiš.
Jer Tvoja sam, Gospode. Tebi pripadam.
irida
bglavac
