Tužna pjesma

 

Nemoj otići, tu ostani sa mnom,

i daj  mi ruku da se moja zagrije,

nek’ sve se vrati što je bilo prije,

pa makar da je davno pokopano.

Makar je mračno, ti ne pali luči,

sve vidi tko je proplakao noći,

nema želja tko je vječno, u samoći

čekao, znajuć’ kako usud muči.

Pred nama sad su samo krhotine.

U srce moje gledaj: kako malo

od svih je riječ med nama ostalo.

Kajanje osta, što neće da mine.

Nemoj otići, ne govori ništa,

nek’ teče dalje slijepih snova rijeka

i nek’ u čunu nosi dva čovjeka,

a svejedno je gdje su pristaništa.

A.       Grodnik

 

”svaka spoznaja počinje sa osjećajima…” (Leonardo da Vinci)