Kao da želi isprati prošlost
ova kiša što danima pada
a srce pritajeno sluti
kako nestaje sa njom i nada
da ćeš mi doći onako u sumrak
 sa smiješkom vedrim na licu
prazna kuća čuva trag tvojih koraka
a ruže  u vrtu zamele pupoljke
puštam usplahirenu dušu kao pticu
sjenu između bijelih oblaka
put me sam vodi do tvog konačišta
gdje polažem bijele i crvene tratinčice
ne govoriš mi ništa dok  kiša pada nemilice
a vjetar lista među lišćem uspomene
tišina polegla među križevima
sretan ti Uskrs majko najdraža
evo  u zraku već miriše proljeće
nečija me riječ na tebe podsjeti
krila mi slomljena ne mogu poletjeti
tugom ovito srce tvoje djevojčice