TRPLJENJE ( IV )
sumorna jesen je bila
baš neko gorko vrijeme
gladi, zime i smrti
postadoše svagdanje
nasa obična navika
kaos,bijeda i neznanje
ostaviše me kao vreću
i kao prtljag
grabež i pohlepa
postadoše pravilima dana i noći
i tako vrijeme postade rasap
i opadanje
dobro i vrijedno postade zaborav
teško mi je bilo siromahu
meni bijedi zadnjoj
prezir bijase mojom sjenkom
svi mi druzi bježahu
sve me zene neimahu
sva me se djeca bojahu
postadoh tako ludak
divlji i bahat
tama zakri svo biće moje
i ja sam polako, polako
sebe komad po komad
ko zvijer divlja grizo
i osvetu tešku snio:
onaj to ne zna nije kriv
koliko sam suza isplakao
možeš li ih izbrojat
tu bol koju osjećamo
a ne izgovaramo
zlatan gavrilović kovač
bglavac
irida
