UDJOH NA VRATA
A IZA VRATA TIŠINA.
LED U OČIMA.
JA, SVA RANJENA
RAZMIŠLJAM,
ZAUSTAVLJAM SUZE
DA NE TEKU.
TRIDESET GODINA!
IZA MENE
GODINE RADA,
STVARANJA,
GODINE TUGE,
STRAHOVA,
PLAKANJA..
TRIDESET GODINA!
SKUPIM HRABROST-
IZUSTIM, "ŠTO JE?
ZAR SE NEŠTO DOGODILO"?
A ON KAŽE; "GOTOVO JE.
ZAKASNILA SI, 10 MINUTA
TKO ZNA GDJE SI I SKIM SI BILA"?
TRIDESET GODINA!
KAŽEM, NE MOGU VIŠE.
SVAKI DAN JEDNAKO SE ZBIVA.
TIŠINA OKO NAS,
U SRCU STRAH, TUGA,
VIŠE NE ZNAM SANJAM LI
ILI SAM ŽIVA?
TRIDESET GODINA!
KAŽEM, NE MOGU DALJE.
ZAR JE VAŽNO VIŠE
ANALIZIRATI, PREPRIČAVATI
TRAŽITI NEKE SITNE DETALJE
RASTAJEM SE, KAŽEM, NEMA DILEME
A ON IZUSTI JEDNOSTAVNO, BILO JE I VRIJEME!