Nepomućena radost sad kaplje

na moje sklopljene vjeđe

a mir zapljuskuje dušu u valovima

je li to zbivanje ili stanje

jesam li pronašla jedno tiho mjesto

u beskrajnom svemiru

mjesto gdje borave anđeli

što se sad čude,više od mene

našem susretu

na granici dvaju svjetova

 

Na pragu dva svijeta,otvaram tiho vrata

da ne probudim anđele

koji drijemaju po uglovima

djetinjim,začuđenim očima

slažem sliku od djelića

hoću li složiti slagalicu

prije no što vjetar zalupi vratima

oko mene beskrajno plavetnilo

jesam li ušla u vlastitu sliku

vrijeme tu nema značaja

možda sam se vratila svom domu

prije svitanja

i sad tapkam u mraku

prepoznavajući stvari

samim dodirom

još spavaju anđeli nepomućenim snom

stražari na nebeskim vratima

i iako vjetar pojačava

lagano brišući sjećanja

ostati ću umnožena

beskrajnim zrcalima oko sebe

 

Vilenjaci ovdje ne borave

tko mi onda prlazi

tapkajući po mraku sitnim koracima

prilika u srebrnom plaštu

otire moju suzu,drhtavim prstima

ako sam zalutala u vlastitom snu

ne želim se probuditi

sa vriskom na usnama

šum krila svud oko mene

tko si čovječe

duboko u meni zrije pitanje

dok zvijezde nad mojom glavom plešu

moje sestre,koje su me prepoznale

i od mene same spasile