Jesu li to izgubljeni biseri među travom sjećanja

Ti maleni trenutci što u meni žive

Nježno ih srcem dotičem

I u dubinu duše skrivam

Bojeći se da ih netko ne ukrade

Tek ponekad ih sa  prijateljem podijelim

Koji mi u snove navratiti znade

Onda sjedimo šutke

Kraj staze što noć je isplela

I bacamo ih kao male oblutke

U rijeku podno naših nogu

Zahvalni životu, zahvalni Bogu

Među travom sjećanja

Mokri oni sjaje

Kao daleke čežnje

A kad podignem glavu

Raspu se po zvjezdanom nebu

Kao  zalutale u mene zvijezde

Sretni trenutci ,dodiri nečijih toplih ruku

Riječ što zadrhtala je u tami

Djetinjstva šareni leptiri

Iz mladosti pogledi ukradeni

I osmijesi polegli u srca dubine

Sve se to u staklenom sjećanju cakli

A onda polijeću tamo... u visine!