Vječita nadogradnja čudoređa
i balistika za obranu od
napuhanih istina..
Um caruje
snaga ni iver ne može otpuhnuti
dok srce strpljivo hvata ritam
nad raskalašenom publikom
željnom poruka
iza zavjese umirućih
Ne može uvijek biti slatkorječivi pjev nebesa
glave ovjenčane laticama ruža i lovorom
ruke nježne od ne-djelanja
oči kristalnih zjenica
...Duša mora odživjeti i drugu stranu
okrunjena trnjem
žuljevitih ruku
bosa i prezrena
dok korača po strmoj litici
negdje prema vrhu
gdje sunce čeka
njen osmjeh
i opet..
kada se popne,
mora prijeći bezdan
hodajući po žici
noseći breme srca
i još teže breme uma..
Sumanuti šaptači spominju ravnotežu
a zapravo samo se treba sjetiti
da imamo krila..
amnezija čini svoje...
bglavac
edin.kecanovic
