(zbor žena)

Tko je taj što dolazi iz pustinje

Poput stupa dima,Što odiše mirhom i tamjanom,

I svim mirisima rijetkim?

 

Evo nosiljke Salomonove.

Šezdeset je junaka oko nje,

Izabranih junaka Izraelovih.

Svi su oni maču vični,

Stari ratni iskusnici;

Svakome je mač o boku,

Protiv noćnih iznenadja.

 

I načini kralj Solomon

Prijesto sebi

Od drveta libanonskoga,

Sa stupovima srebrnim,

Sa nebnicom od zlata,

Sa sjedalom grimiznim,

S podnožjem od ebana.(solist)

Dodjite i vidite,

Kćeri sionske:

Kralja Solomona,

Što nosi krunu

Kojom ga mati njegova

Okrunila

U dan svadbe njegove

U dan Radosti srca njegova!

(zaručnik)

Kako si lijepa,ljubavi moja,

Kako si lijepa!

Oči imaš golubije

Ispod svoje koprene.

Kose su ti kao stado kozje

Što se vere strminama Gileada.

Zubi su ti kao stado postriženih ovaca,

Što izlaze iz kupelji,

Od kojih svaka bliznad ojanji,

I ni jedna nije bez janjeta.

Usne su ti poput niti grimizne,

I riječi su ti prekrasne.

Obrazi su tvoji kao polovice sladuna

Ispod tvoje koprene.

Vrat je tvoj kao toranj Davidov,

Gradjen kao tvrdjava:

Tisuću kovnih ploča visi o njemu,

Sve štitova junačkih.

Tvoje su dvije dojke

Kao dvoje lanadi,

Ko blizanad gazelina

Što pasu medju ljiljanima.

 

Prije no zapuše vjetar dana

I iščeznu tmine,

Poći ću do gore mirhe

i na brijeg tamjanov!

 

Sva si lijepa,ljubavi moja,

I na tebi nema ljage!

Podji s Libana,zaručnice,

Podji s libana ,i dodji!

Pogledaj s vrha Amana,

S vrha Sanira i Hermona,

Iz jazbina lavljih,

S gora leopardskih!

 

Zatravala si mene,

Sestro moja,zaručnice moja,

Zatravila si mene!

Jednim jedinim svijim pogledom,

Jednim jedinim biserom svoje ogrlice.

Koliko je draži u ljubavi tvojoj,

Sestro moja,zaručnice moja!

I kako je slatka tvoja ljubav-

Sladja od vina.

I mirisi ti odišu-

Lijepše od svake pomasti!

Usne tvoje-

Zaručnice moja

Kaplju medom samotokom.

I med i mlijeko

Pod tvojim su jezikom.

Zapah je haljine tvoje

Kao miris libanski.

 

Vrt je ona ogradjeni,

Sestra moja,zaručnice moja,

Vrt je ona ogradjeni,

I izvor zatvoreni.

 

Izdanci su tvoji perivoj sladuna,

I obiluješ najvrsnijim plodovima:

Nardom i šafranom,

Ružom mirisnom i cimetom,

I svima stablima mirisnim:

Mirhom i alojom,

S najrjedjim začinima.

 

Izvor,što vrtove natapa,

Vrelo vode žive,

Potok što teče s Libana.

(zaručnica)

Zapuši sa sjevera,vjetre,

Zapuši i ti s juga!

Zapušite vrtom mojim:

Nek razlije svoje mirise!

Nek ljubljeni zadje u moj vrt,

I kuša njegove slasne plodove!

(zaručnik)

Ulazim u vrt svoj-

Sestro moja,zaručnice moja-

I berem svoju mirhu s balzamom,

I jedem svoj med sa saćem,

I pijem svoje vino s mlijekom!

 

Jedite,prijatelji,i pijte;

I opijte se Ljubljeni!