Trebam te...

Ono tvoje VOLIM TE,

zastalo,

između neba

i tvoje šutnje,

bremenite

mojom čežnjom...

Trebam te...

Ono tvoje divlje opiranje

kad riječi ljubavi

počnu tonuti

u dubine

tvoga srca

žudeći za krajnjim dnom

gdje tako vješto kriješ

nedodirljivi

ljubičasti biser

svoga postojanja...

Sanjam te...

Tvoj dah

koji miriše

na pustinjske vjetrove

prepune bolnih vapaja

za daždom

blagotvornim...

Ljubim te...

O,da samo znaš,

koliko neoprostivo bolno

i nezaustavljivo nježno

te ljubim,

kao maleni potok,

koji postaje bujica

kad ga otopljeni snjegovi tuge

puste

da preplavi

nikad zaboravljena

sjećanja...

Čekam te...

Tamo negdje,

u purpuru

mekog srca ruže,

da te dotaknem,

kao leptir

neodvojivo

a ti mene zagrliš laticama,

mirisno,

kao smrt neraskidivo...