Treba mi nešto
jače od sna,
da me uspava,
tisuću, dvije,
deset tisuća godina,
koliko god treba
snivati i čekati
da me netko probudi,
ali ne sladunjavim poljupcem
ili grubim udarcem,
tek vrelom blizinom
svoga mekoputja
da koža moje duše zadrhti
da oči moje probuđene
sretnu pogled dubok
poput bezdana tamnog bez dna,
blještav
poput zvijezde koja samo
umirući
najveće svjetlo može roditi...
Treba mi nešto
jače od sna
da ljubav nesagorenu
dočekam
i sama u vlastitoj žuđenoj vatri
izgorim...