napisano: napisano: 17.9.2012. u 12.46h, iz moje samostalne zbirke poezije "Predvorje bijele tišome"

A što to tvoje misli traže?

Otkud su iznikle,

gdje su tragove ostavile,

gdje su nestale

i kad su o meni sanjati prestale?

Niz čelo se spušta tanka misao,

prepuna konsonanata,

zbrkanih i utješnih,

gladnih i beživotnih,

dok ih tvoja ruka ne dotakne

i ne oživi taj beskrajni

duboki ocean bezdana.

Imala sam sjaj u oku,

imala sam daleku istinu

zataknutu u daljini

neprohodnih staza.

Imala sam sve,

a u srce sam zatvorila ništa

i pustila ga

u svilenu tamu Svemira.

Zablude su hranile život,

lažni natpisi su bili

kao najljepše bajke svih vremena,

a čudna zbrkana glazba hladnih konsonanata

zvučala je neskladno

i zatvarala tu sliku kaosa

i neživota onog neživog u meni toliko,

da sam iz slike ispadala

i ništavilom se pokrivala

ne bih li nekako preživjela.

A što to tvoje misli traže?

Mene, neku drugu dušu

ili možda neku sličnu meni,

sjenu nečeg što je blisko,

a opet slomljenim linijama

ispisane riječi na dlanu

ne odvode te nigdje?

Mogu li od jedne duše

nastati veće riječi,

nego su one,

koje su rečene u kasnim noćnim satima,

sa bezvremenim izrazom na licu,

kad noć nestaje u sebi

i poklanja se dubini ljudskog srca,

koje još uvijek luta između svjetova

 tražeći u pijesku vremena

svoj otisak na duši?

 http://shadowofsoul.blog.hr/

http://www.digitalne-knjige.com/varga2.php

http://shadowofsoul.blog.hr/2012/09/1631020480/trazenje.html