Netko stalno posmatra
 ples mojih bosih nogu
i ostavljene mokre cipele radosti
isprane kišom tuge
ovjenčane sjajem duge...

Gospodo posmatrači,
uljudno vas molim

ili se predstavite
ili udaljite

moja lokva vjere

nije čudesni izvor
niti mjesto
gdje ćete napajati znatiželjom
svoje fikcije stvarnosti..

Ili mi se pridružite
ili se udaljite,
ali pazite,
samo srcem od duše
moći ćete shvatiti
i prihvatiti
ritam mojih koraka
i težinu mojih iskoraka..
I još nešto:
Sladunjave kiša rastapa..
I one
čija je maska svježe obojana..
Dobro se zamislite
pa tek onda
sa mnom zaplešite..
Ja sam uvijek tu:
na uglu ulice koja nikad neće biti slijepa
i koja ne postoji u zacrtanim mapama..
Slijedite trag duge koja nestaje
i uhvatite kap kiše
koja prestaje..
Iza svega toga
moje srce kuca,
pomalo usporeno
ali nikad
ishitreno...