U zrcalu gledam nedovršene konture cijelog svijeta ispisanog na mom licu. Treba mi malo više rime, da bih u ovoj pjesmi bez posvete za svačiji ukus bila bezbojna, a da o stihovima i ne pišem.

Ne znam više tko mi je u modi ovih dana, nosim "casual" lica obješena oko mog vrata poput kamena, kao reklama mog srca.

Daj mi obećanje bez smisla i zagrlit ću te, trguj riječima kao ribom, zabavljaj ove maske što se smiju i odlaze svaka svojim bezbojnim tragom.

U mnoštvu sam pronašla svoj lik, kako besciljno ide nekim stazama i ne zna gdje će se odmoriti, taj lik što zaboravlja zašto se uopće nalazi među tom masom.

I dok sam završavala površno pregledavanje kontura mog lica, zazvonio je telefon….neki glas me okrznuo svojom osjetljivošću, ali ne pronalazim se…u svakom slučaju, zidove gradimo i rušimo sami.

A taj glas, tako milozvučan, mekan i pozivajući, obećava meni, maestralu duše, da će na nevidljivom mjestu moje kože ostaviti svoj trajni žig.

http://shadowofsoul.blog.hr/
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php