U sutonu dana
stvari postaju svakodnevne
i prazne oko mene
i mi svi više ličimo
na nevješt potez kista
po platnu neznanog slikara
koji je slušajno stvoren
u praznom stanu
i svojem grozničavom traženju
Ili još možda pravo još živimo
samo u njegovoj nabubreloj mašti
da bi se časak kasnije rasplinuli
u rastvorenom crnom cvijetu noći
Možda se ipak na vrijeme probudimo
u nekom drugom vremenu
i u smirenosti duše
shvatimo sve stvari oko sebe
kao dragocjenosti
daleke,ali drage prošlosti
i samo će nam naše ispružene ruke
još dugo nositi nevidljive ožiljke
te besciljne borbe
sa izgubljenim vremenom