i na što se svede traganje za srećom..mirom ..spokojom
traganje je postalo čekanje ..
na čekanje se svelo
ulazak mraka u svijest ..svijest miruje..
kao prežederana krava u djetelini,leži napuhana..crkaje..nije znala..čekala da je pozovu...
glas:pokreni se,kreni
i više ne čekaj kišu
ni izlazak sunca
dođi do oblaka
idi u susret zori ..pokreni se..kreni.
To što nazivam maštom,to je sjećanje
tu sam nekada bio
al više ne vjerujem
zato čekam pomičan ,nepomično
i sva bol koja se gnjoji,bila je isprana
a sad se prolila u meni
i čekam da se izlije...
čekam pomičan,nepomično..
traganje je postalo čekanje
na čekanje se svelo...
bglavac
edin.kecanovic
