Topao kamen od sunca
u borovima vječnost sanja
ljeska se u daljini more
sjena mi sve manja
još samo da me noć zagrli
i da krenem niz cestu
mir u srce da pohrli
da ne stojim tu na mjestu
slutim u sebi nemirno more
pjesma nad dolinom ječi
oblaci rumenilom gore
satkani o mojih riječi
topao kamen od sunca
darivao mi je toplinu
snove sam metnula pod ruku
i krenula nasmijana
u daljinu