Mjesec već dugo nije gost u mojoj sobi. Linija života na mom dlanu teče prema zelenim  dolinama gdje me netko čeka. Dalek mi je put, a možda i nije.

Opet otvaram dušu nekim mislima što lutaju praznim otocima gdje budućnost još nije ispisala ništa. Ili je ispisano, samo ja ne vidim?

Sve što čitam u sadašnjosti primam s rezervom, jer poruke sa sjevernih zvijezda ne djeluju sa pozitivnim predznakom na moj zaokružen osmijeh.

Pitam se, stižem li uskoro na odredište.... obećano, a nedoživljeno?

Prolazi period zamora i istrošenosti. Uvjerena sam u tvoju pomoć, u tvoje plave oči.

Zacrtat ćeš mi pravce kretanja prema sebi, prema granicama neposjećenih dolina. Osjećaš li isto što i ja?

Probudio me jutros tvoj ugriz za srce, tvoje ime me dotaklo. Napravilo je pukotinu u ovom danu, sa nebeskog zvonika sam čula zvono, nedočekano kao dragi gost.

Otvori mi srce kao što gledaš u moje otvoreno. Otvaraju nam se putevi kroz radost i pomućeni razum.

Ponekad pretvaram želju u iracionalnu požudu prema imaginaciji i zarumenim se od srama.

Čak i sada, u preobraćenom šapatu slušam ono za čime čeznemo svi od reda: 'želiš li me? voliš li me?'

Toliko pitanja.... a još više odgovora, koje ne vidimo ni ti ni ja.

http://shadowofsoul.blog.hr/
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php