Tko može pjesnika razumijeti,
kad nebo njegove su granice,
po zemlji on ne hoda
vjetar mu lista, pjesmarica stranice.
.
Sa oblacima bijelim razgovara
visko gore na nebeskom svodu,
od boja duge stihove stvara,
neshvatljiv on je ljudskom rodu.
U modre dubine uranja,
sa njim plivaju dupini.
Pjesnik budan, vječito sanja,
stranac sam sebi, on se čini.
Kad ga sretnete na cesti,
umivat će lice u jutarnjoj rosi.
Kraj njega možete ,u miru sjesti
svu tugu svijeta,on u srcu nosi.
Tko može pjesnika shvatiti
kad sa bijelim leptirima zbori?
Kako mu se obratiti
kad od zanosa,čelo mu gori?
irida
bglavac
