napisano 06.12.2004. u 9:18h i ponovljeno 09.02.2009. u 21:09h na portalu Iskrica-weblog, a iz 1. zbirke "Sjena duše"

 

 http://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=1461&log=38935

 

http://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=1461&log=292433

 

http://shadowofsoul.blog.hr/2015/10/1631048965/tko-jos-vjeruje-ljudima.html

 

U daljini se bijeli daleki svijet gdje moje stope nisu ostavile nikakve tragove. 

 
U mom gradu žuti disk se raskošno objavio i kao što se u raskoši rađaju bujice rijeka, tako se i ta raskoš pokušava uvući između mojih trepavica.

 
Prejaka svjetlost zadaje bol mojim zelenim očima i kroz mnoštvo duginih boja pokušavam uzletjeti iznad svega i promatrati o čemu govori ta stara priča. 

 
Tko još vjeruje ljudima, jedino možda nekim starim pričama, ali i tu postoje dodaci dodataka?

 
Zamrla je glazba, odlaze poznate riječi, a nebo mi je još uvijek naklonjeno ovih dana i sa smješkom mi daje do znanja svoje pozitivne vibracije, iako pogled nepovjerljivo luta. 

 
Svaki puta slijedi regeneracija tamnih dubina duše, svaki puta iznad mene lete bijele ptice i odnose dio mene u te daljine, u taj bijeli svijet gdje moje stope nisu ostavile nikakve tragove. 

 
Kroz davno najavljene uspomene, pokušavam živjeti sada, kao što sam i do sada pokušavala.

 
Noćas je Mjesec bio bolesno blijed, a iz tajnosti onih davnih priča žuti sunčani krug je raskošniji ovih dana, nego inače. 

 
Čarolije opet pletu svoje tanke niti i lukavo me uvlače u svoj svijet, u te tihe prostore gdje se osjećam najbolje.

 

 

http://shadowofsoul.blog.hr/

 

http://www.digitalne-knjige.com/varga.php